Obrednik Franjevačkog svjetovnog reda

NAPOMENE

I.    Narav zavjetovanja u FSR-u

1.           Mnogi muškarci i žene, koji žive u braku kao i oni koji ni­su vezani ženidbom, te mnogi biskupijski svećenici, od Boga pozvani da idu putem evanđeoskoga savršenstva i da nasljeduju primjer i način života Franje Asiškoga, da bi tako priopćili i uči­nili u svijetu nazočnim svoje sudjelovanje u njegovoj karizmi, odlučuju slijediti Isusa Krista i u bratstvu živjeti Evanđelje, te zato ulaze u Franjevački svjetovni red. Tako se neprocjenjivi dar krštenja u njima očituje te se sve potpunije i plodonosnije usavršuje.

2.           Crkva je ovakav oblik života, što ga je Duh Sveti prouzro­kovao »na dobro Crkve i ljudskoga društva«,1 uvijek uvelike ci­jenila a pomoću Pravila, što ih odobriše vrhovni svećenici Ni­kola IV, Leon XIII i Pavao VI, vodila brigu o tome da se ovaj oblik života tijekom vremena zgodno prilagodi zahtjevima i očekivanjima Crkve.

3.           Franjevački svjetovnjaci, u bratstvu okupljeni i duhom sje­dinjeni s cijelim Božjim narodom, slave otajstvo spasenja, koje nam je objavljeno i priopćeno u Kristu, molitvama, zahvaljivanjem i obnavljanjem naših životnih obećanja.

II.            Propisi obrednika FSR-a i njegovo prilagođivanje

4.           Konstitucija »Sacrosanctum Concilium« naglašava: »Ču­vajući bitno jedinstvo rimskoga obreda, neka se također u no­vome izdanju liturgijskih knjiga dadne mjesta za opravdane raznolikosti i prilagođivanja različitim etničkim skupinama, kraje­vima i narodima, naročito u misijama.«2 Po ovome mjerilu svje­tovna franjevačka bratstva rasijana po cijelome svijetu, svjesna vrijednosti posebnoga spasonosnog iskustva, žele otajstvo Utje­lovljene Riječi, Spasitelja sviju ljudi, nastavljati i usavršavati u svakome narodu i u svakoj određenoj kulturi.

5.           Obredi i molitve što se predlažu u ovim slavljima nadah­nuti su predajom i obrednicama Franjevačkoga svjetovnog brat­stva koji su postojali na pokus u različitim narodima, te se mo­raju prilagoditi duhu i raznolikim okolnostima bratstava ras­pršenih na svim stranama svijeta.

6.           Izvršenje posla oko ove prilagodbe spada napose na Na­cionalna vijeća. Obredi koji se odnose na primanje i na zavjetovanje imaju se smatrati kao pravilo kad se radi o bitnim dijelovima, a to će kod svakoga pojedinog obreda biti kao takvo naznačeno.

7.           Obrednik FSR-a mora u svakome narodu i u svakoj kulturi na prikladan način očitovati dar Duha kao i odluku za provođenje evanđeoskoga života koji je vlastit FSR-u.

A to u sebi uključuje s jedne strane usvajanje vrijednih kul­turnih prinosa svakoga pojedinoga kraja, a s druge opet strane zahtijeva vjernost franjevačkom svjetovnom pozivu i njegovu katolicitetu, a to je jedinstvo među svim bratstvima i jedinstvo bratstava s Crkvom.

III. Obredi koji prate stupnjeve života FSR-a

8.      Ovo su stupnjevi po kojima se nakon primjerena vremena prvoga upoznavanja i pripravljanja pripravnici uključuju u Fra­njevački svjetovni red: vrijeme oblikovanja (formacije), barem kroz godinu dana, i »zavjetovanje« na opsluživanje Pravila ili odluka živjeti evanđeoski život. Tome se pridodaje obnova zavjetovanja. Na taj je postepeni put obvezano cijelo bratstvo.

9.      Crkva po svećeniku i ministru koji predstavlja bratstvo prihvaća obećanje i zavjetovanje onih koji obećaju život i opsluživanje Pravila FSR-a; svojom javnom molitvom za njih moli Božju pomoć i milost; podjeljuje im svoj blagoslov te njihovu odluku ili zavjetovanje združuje s euharistijskom žrtvom.

1. Obred uvođenja

10.    Obred uvođenja koji prethodi razdoblju oblikovanja mora biti jednostavan i skroman. Prikladno je da primanje ili ulaženje bude za vrijeme slavlja službe riječi i u krugu bratstva.

11.    Ovo su pojedinosti što ih pripravnik (kandidat) mora razgovjetno i jasno izjaviti:

a)         prošnja i volja da želi sticati iskustvo evanđeoskoga živo­ta po uzoru sv. Franje Asiškoga;

b)         odluka u odnosu na buduće obećanje da će ovaj način ži­vota provoditi uz pomoć bratstva, u zajedništvu i u skladu s ci­jelom franjevačkom obitelji.

12.   Ovom obredu prisustvuju:

a)      pripravnici (kandidati);

b)         svećenik, duhovni asistent FSR-a ili poglavar bratstva Franjevačkoga reda uz koje je svjetovno bratstvo posebno veza­no. U slučaju potrebe može se za to delegirati i drugi svećenik na kojega spada predvođenje liturgijskoga obreda;

c)         ministar bratstva koji u ime vijeća bratstva prima nove članove.3 On neka za izvršenje svoje dužnosti zauzme u slavlju prikladno mjesto;

d)         cijelo bratstvo.

Ako se obred uvođenja iz opravdana razloga slavi bez sveće­nika, ministar predsjeda svečanosti i prima pripravnike da za­počnu oblikovanje.

Prije ili poslije ulaznog obreda može biti zajednički pozdrav pripravnicima uz izražaj radosti i bratske odanosti.

2. Obred obećanja ili zavjetovanja evanđeoskoga života

13. Budući da je zavjetovanje po svojoj naravi javni i crkveni čin, treba ga slaviti uz  prisustvovanje bratstva. Zgodno je da se zavjetovanje obavlja za vrijeme euharistijskoga slavlja ili barem uz prikladnu službu ri]eči.

14. Ovo je narav odluke o provođenju evanđeoskoga života:

a) obnova posvećenja i obećanja zadanih prigodom krštenja i potvrde. To znači: posveta Bogu u njegovu narodu sa svim po­sljedicama koje iz toga proističu u odnosu na život s Bogom i prianjaje uz njegov spasiteljski naum po posvećenju koje se ima živjeti u svijetu;

b) volja: živjeti Evanđelje, nasljedujući sv. Franju Asiškoga;

c) uključenje u FSR koji predstavlja skladno jedinstvo sve­kolike braće i sestara koji obećaju da će živjeti Evanđelje poput sv. Franje Asiškoga ostajući u svome svjetovnom pozivu;

d) volja: živjeti u svijetu i za svijet. Zavjetovanje upravo u tome želi biti evanđeoski kvasac i odluka surađivati na izgradnji bratskijega svijeta.

Dijecezanski svećenici međutim po ovome zavjetovanju potvrđuju odluke i obećanja koja su vlastita i svojstvena svećeničkome zvanju;

e) volja: živjeti Evanđelje cijeli život. Ta je strana izražaj ve­likodušnosti koja je povezana s najdubljim tajnama srca kao i prihvaćanje onih teškoća koje su povezane s nesigurnom sre­ćom pa su neodvojive od bilo kojega trajnog ili časovitoga ljud­skog izbora;

f) pripravnikovo pouzdanje koje ima pomoć u Pravilu FSR--a i u bratstvu. Pripravnik osjeća da ga vodi i da mu pomaže od Crkve odobreno Pravilo FSR-a te se raduje što sudjeluje na pu­tovanju evanđeoskoga života s mnogom braćom od koje može nešto primiti i kojoj može nešto dati. Uključen u mjesno bratstvo, koje je stanica (ćelija) Crkve, dat će svoj doprinos za raz­voj cijele Crkve.

15. Dijelovi o kojima je bila riječ neka se sliju u jedan obra­zac zavjetovanja, a može se to izraziti i u obliku dijaloga. Neki od tih osnovnih pojmova, kao što je služenje Bogu ili Crkvi ne mogu se baš izričito izraziti u obrascu, ali se neprestano ponav­ljaju kroz cijelo slavlje ili se uvijek pretpostavljaju u pojedinom činu kao što je ovaj: odluka evanđeoskoga života.

16. Ministar u ime Crkve i bratstva prima obećanje evanđeo­skoga života. Tome obredu predsjeda svećenik kao svjedok Cr­kve i Reda.

17. U izuzetnim međutim slučajevima kad to svjetuje i nalaže nestašica svećenika, pripravnik svoje zavjetovanje obavlja pred bratstvom: ministar bratstva (ili koji drugi brat) predvodi slavlje službe riječi ako to zahtijevaju okolnosti. Zavjetovanje prima ministar, a članovi bratstva vrše ulogu svjedoka.

3. Obred godišnje obnove obećanja ili zavjetovanja evanđeoskoga života

18. Zavjetovanju ili konačnoj odluci može prethoditi i može ga pripraviti privremeno obećanje ili odluka koja se svake godi­ne obnavlja, ali neka se ne produžuje preko tri godine jer je to samo priprava za konačnu odluku.

19. Ovaj se postupak predlaže iz pedagoških razloga, tj. kao nešto prikladno i što odgovara postupnom oblikovanju i ulasku članova u svjetovno bratstvo pa se zbog toga i vrši obnavljanje koje odgovara pedagoškoj svrsi ove priprave.

20. Obred se godišnjeg obnavljanja može obaviti u slavlju službe riječi uz primjenu najjednostavnijega obrasca. Čitanja i cijeli obred neka se rasporede na što prikladniji način. Ako me­đutim to bude u kojem liturgijskom slavlju, neka voditelj slavlja izrekne kratku propovijed.


  1. PAVAO VI, Apostolsko pismo Serafski Patrijarha (24. lipnja 1978) u AAS 70 (1978) 454.
  2. SC 38.
  3. Usp. Pravilo FSR-a, čl. 23.
 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Regionalni sastanci

************

Šibenik / Meterize: Priče iz Vukovara

************



Split / Dobri: Gospa od Zdravlja

************


Dani sv. Elizabete

************

Šibenik / Šubićevac

************

Šibenik / Šubićevac: Prikazivanje filma i humanitarna akcija

************


Sjemenište Sinj: Dan otvorenih vrata

************

Dubrava: Gospa od Zdravlja

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas2554
Ovaj mjesecOvaj mjesec37939
UkupnoUkupno7248872

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 59