Evo doći će Gospodin i zaštitnik

Fra Šimun Markulin

Početak liturgijske godine, advent ili došaće, sadržava u sebi neizmjerno bogatstvo značenjâ i simbolike – u samoj riječi „advent“ otkriva se isprepletenost sadašnjosti i budućnosti. S jedne se strane spominjemo onoga što se već dogodilo: Kristovo rođenje u određenom povijesnom trenutku, koje ostaje trajno u povijesti, i iščekivanje onoga što ima doći – konačne pojave Gospodinove, njegov drugi dolazak na zemlju.

Stari je zavjet prožet iščekivanjem Mesije, iako je slika Mesije u Izraelu bila isključivo teritorijalno-politički obojana. Često se u proroka nailazi na izraze o „dolasku“, „pohodu Jahvinu“. i sl. I danas nam Jeremija upućuje mesijansko proroštvo: „Evo dolaze dani – riječ je Jahvina – podići ću Davidov izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar, i činit će pravo i pravicu u zemlji.“

Konačno, kako nam poručuje pisac Poslanice Hebrejima: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove’’ (Heb 1, 1-2). Otac se susreće s grješnim čovjekom i progovara mu u punini vremena preko svojega Sina – Isusa iz Nazareta, koji „od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo“ (Gal 4, 4-5) i koji se „nije kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik“ (Fil 2, 5-7).

Rabbuni iz Nazareta poziva na budnost svoje učenike, svoje sunarodnjake, pa i nas danas. Sjetimo se svima poznatih parabola o budnim slugama (Lk 12, 35-38) i mudrim djevicama (Mt 25,1-13). „Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne!" Ovdje se ne radi o nekoj pasivnoj budnosti, žmirkanju na jedno oko, nego o budnosti gdje su „bokovi opasani i svjetiljke upaljene“. Upravo opasanost bokova, prema semitskom shvaćanju, upućuje na pripravnost za putovanje, ali i borbenu spremnost. S druge, pak strane, svjetlo i ulje iz svjetiljki mudrih djevica upućuje da su bile uistinu pripravne za Zaručnika, cijeli njihov život je ono ulje koje je zasvijetlilo pred Zaručnikom i obradovalo ga.

A kršćani današnjice? Koliko je u našoj memoriji živ događaj iz Betlehema i u kojoj mjeri danas živimo eshatološku napetost?! Jesmo li mi one sluge, koje Gospodin nalazi budne i pripravne, i kojima će „gospodar pristupiti i posluživati ih“. Ili smo, pak, lude djevice, kojima se svjetiljke gase i koje pred Gospodinom mahnito traže ulje, a on im poručuje: „Zaista kažem vam, ne poznam vas!“

Uistinu, današnje doba je velik izazov za kršćanstvo. Nas kršćane danas cijene onoliko koliko u nama prepoznaju kristolikost, ljubav, požrtvovnost itd. I ne samo danas, tako je bilo tijekom cijele povijesti i tako će biti do konca vremena. Stoga, sociolozi religija (usp. Rodney Stark) u svojim istraživanjima o uzrocima nevjerojatnog porasta kršćanstva u prvim stoljećima (oko četrdesete je godine otprilike bilo tisuću kršćana, a oko 350. godine bilo ih je 32 milijuna!) donose zanimljiva objašnjenja. Naime, pogane je najviše privlačila kršćanska pozornost i skrb za bližnje, djela milosrđa i bratske ljubavi, herojsko prihvaćanje mučeništva, ljubav prema drugima i kršćanska organizacija te poštivanje i zaštita ženâ itd. Nadalje, smatraju da car Konstantin nije imao veliku ulogu u rastu kršćanske Crkve, naprotiv, golemi je rast kršćana uvjerio cara da će kršćanstvo pridonijeti jačanju kozmopolitskog rimskog građanstva i Carstva.

U kakvom smo odnosu prema ovakvim kršćanima? Kršćani na ovim prostorima dugo su i vjerno svjedočili svoju vjernost jednom i istinitom Bogu. Koliko se danas možemo i smijemo dičiti naslovom: antemurale christianitatis (Lav X., 1519.)?! Ne događaju li se i danas u hrvatskom društvu, koje je deklerativno u apsolutnoj većini kršćansko, anomalije koje nemaju veze ni s Kristom ni njegovom Crkvom!

Kako reče jedan engleski filozof: Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa (Edmund Burke). Kršćanine pozvan si u ovakvom svijetu biti svjetlo svijeta i sol zemlje. Poslan si donijeti radosnu vijest ubogima, iscijeliti srca slomljena, zarobljenima navijestiti slobodu i oslobođenje sužnjima, razveseliti ožalošćene i dati im vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. (usp. Iz 61, 1-3).

Došašće je ponajprije radosno vrijeme. Ovaj kairos – kojeg Crkva stavlja pred nas – potiče nas kršćane, ali i sve ljude, da se intenzivnije upitamo: gdje sam u svome životu doživio Boga, susreo se s njime, bio njegov svjedok; kako bi uistinu drugi po meni upoznali i zavoljeli Boga i brata čovjeka.

Neka nam u tomu pomogne Marija, Djevica, Majka, kojoj upravljamo molbu:

Sveta Marijo, Majko Božja,

ti si dala svijetu istinsko svjetlo,

Isusa, svoga Sina – Sina Božjega.

Ti si se potpuno prepustila

Božjem pozivu

i tako postala izvor

dobrote koja izvire iz njega.

Pokaži nam Isusa. K njemu nas vodi.

Nauči nas upoznavati ga i ljubiti,

da bismo i mi mogli

postati sposobni za istinsku ljubav

i biti izvori vode žive

usred žednog svijeta.

(Benedikt XVI., Deus Caritas est, 42)

 

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Vinjani: Izborni kapitul OFS-a

************

kola emocija"

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas23
Ovaj mjesecOvaj mjesec34457
UkupnoUkupno7326320

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 42