PASTORAL GRADA

UVOD

Uobičajena predodžba pastorala u pravilu oslikava tradicio­nalnu sredinu s cijelim nizom unaprijed pretpostavljenih važećih elemenata: kršćanska sredina, povjerenje prema »pastirima« i pod­ložnost njihovom autoritetu, pastoral usmjeren na tradicionalne obitelji i osobito djecu, s jasnim teritorijalnim granicama, statično stanovništvo i sl.

Na izvanjskom području model takvog pastorala prezentiran je slikom mjesta kojim dominira crkva i zvonik kao centralna i najviša građevina.

No, čini se da čak i ova metaforička slika malog idiličnog mjesta, kojim u svakom pogledu dominira crkva, sve manje odgo­vara realnosti: mnoge zgrade i neboderi danas daleko nadmašuju veličinu i prostornu dominaciju crkava, koje se u mnogim grad­skim sredinama još jedva vide i primjećuju. To je, čini se, i real­na slika trenutnog stanja i važnosti crkve u današnjem društvu. »Ova vidljiva promjena u izvanjskoj slici mnogih gradova odra­žava sve manju društvenu važnost njihovih crkava.«[1] Pitanja i problemi o kojima govori Crkva postaju sve manje važni, osobito mladim ljudima. »Ono što kršćanska vjera svjedoči i na što pozi­va, mnogim mladim ljudima - onako kako se oni u svojemu sva­kodnevnom životu susreću s tom vjerom - izgleda posve bezna­čajno i nevažno za njihov vlastiti život i način življenja.«[2]

Ne želimo za to odmah optužiti modernu civilizaciju, global­nu kulturu i suvremeni način života, a jednako tako ne mislimo ni da je kršćanska ideja zastarjela ili da bi zbilja postala irelevantna za modernog čovjeka, koji više ne bi imao nikakvu potrebu za du­hovnom dimenzijom, već smatramo da način svjedočenja (pre­zentiranja) i pastoralnog rada nije u dovoljnoj mjeri pratio suvre­meni razvoj svijeta i društva. Kao da se dogodio određeni rasko­rak između načina posredovanja kršćanske poruke i suvremenog načina života. Stoga sve više pastoralnih teologa danas promišlja postojeću situaciju, ukazuje na probleme i donosi razne prijedloge za poboljšanu pastoralnu praksu.[3]

Postojeći pastoralno-župni statički model više je odjek jed­nog stoljetnog načina života, problema i pitanja ljudi kroz pro­tekla razdoblja, nego što zaista prati suvremene tokove i situaciju današnjih ljudi prema kojima se usmjerava. U prilog ovomu go­vori i već spomenuta činjenica o sve manjoj važnosti kršćanstva u suvremenom društvu, iako s druge strane, postoji vrlo snažna potreba ljudi za religioznom i duhovnom dimenzijom, koja se naj­češće manifestira u traženjima »ekspres« duhovnosti ili čak u su­rogatima duhovnoga.

Postojeći pastoralno-župni model čini se da pred očima još uvijek ima idiličnu seosku sredinu, kako smo gore spomenuli, iako danas manje od polovine stanovništva živi na selu, a čak i oni koji žive na selu, danas žive na jedan posve drukčiji način nego što se stoljećima živjelo. Jer, globalni tokovi pogađaju doduše najviše gradove, ali isto tako ne zaobilaze niti većinu seoskih naselja. Televizija, internet, globalne promjene[4], svako­jaki trendovi zadiru do gotovo svakog sela i ulaze u svaku kuću.

Osim toga, za razliku od stanja prije sto-dvjesto godina kad je svega 10-15% stanovništva živjelo u gradovima, danas prema Popisu stanovništva iz 2001. godine oko 55 % stanovništva Re­publike Hrvatske živi u gradskim naseljima, a trend urbanizacije i dalje je izražen.[5] Uzmimo na primjer kod nas gradove Split i Za­greb: Split je tako - prema popisu stanovništva iz 2001. - brojio oko 175.000 stanovnika, a 1857. godine svega oko 10.000. Slično je i sa Zagrebom koji je 1857. godine imao 32.203, a 2001. godi­ne 691.724 stanovnika, kao i s nekim drugim gradovima. U razdo­blju od jednog i pol stoljeća broj stanovnika u tim gradovima povećao se za oko 20 puta.[6] 

Tu činjenicu, kao i sve ono što ona sa sobom nosi, svakako treba imati na umu u razmišljanju o pastoralnim modelima prik­ladnima za naše današnje vrijeme i prostor.

Gradski način života, osobito danas, sasvim je specifičan, a moglo bi ga se promatrati kroz nekoliko bitnih karakteristika koje nužno traže uvažavanje kad je riječ o traženju prikladnog pasto­ralnog modela.

1. Mobilnost. Gradski način života obilježen je velikom di­namikom i mobilnošću. Sve se brzo događa, sve je u kretanju.

Stanovništvo se često seli. Struktura stanovništva u cijelim gradskim četvrtima može se brzo izmijeniti. Velike fluktuacije stanovništva pokazuju se osobito u dnevnim i vikend-migracija-ma prema središtu grada, prema radnom mjestu i si. Tu su i trajne migracije, povremene, tjedne, dnevne... Za gradski život osobito je karakteristično i dnevno kretanje aktivnog stanovništva unutar grada, koje odgovara specijalizaciji i raštrkanosti različitih funk­cija društvenog života po gradskom prostoru. Obiteljski život, po­sao, komercijalne, kulturne ili političke aktivnosti stavljaju čovje­ka naizmjence na različita mjesta i u različite sredine.

Ova velika mobilnost ima i određene implikacije na du­hovnu dimenziju čovjeka. Tako na gradskom području terito­rij alno-statički model župe gubi na važnosti. Ljudi odlaze na misu, obrede i razna duhovna okupljanja na ona mjesta, u one župe i crkve u koje žele, a ne gdje možda žive. Stoga sve više na važnosti dobiva »župa izbora« umjesto »župe stanovanja«[7]. Ova mobilnost zbog toga ujedno mora biti i poticaj da se pas­toral organizira i koordinira na razini grada ili većih gradskih četvrti, a ne samo u okvirima pojedinačnih župa. Tim više što se mnogi kršćani danas ne osjećaju udomaćeni u nijednoj terito­rijalnoj župnoj zajednici.[8]

2. Individualizacija. Individualizacija znači da se sve svodi na vlastitu individuu, na subjekt koji o svemu odlučuje i sve kreira. Odluke se uglavnom donose individualno. Svatko bira ono što hoće. Pojedinac odlučuje o svojemu radnom mjestu, o druže­nju, zajednicama, mjestu stanovanja, donosi vlastitu ljestvicu vrednota, ponekad čak i kreira vlastiti religiozni sustav u koji on­da vjeruje itd. Nema društvene kontrole niti pritiska okoline, već svatko sam traži i određuje svoj put.

No, gradski život prožet jakom individualnošću ima i drugu stranu medalje: iako život među neznancima bez prave komuni­kacije čovjeka oslobađa od društvene »kontrole« i pritiska sredi­ne, od tradicije i običaja te mu ostavlja prostor da sam osmisli svoj život i donese vlastita pravila i običaje, ipak nedostatak prave povezanosti s okolinom izaziva i mnoge probleme. Anonimnost vodi u bezimenost (čovjek kao brojka u gradu), bezavičajnost (bez doma i zavičaja) te usamljenost (bez ikoga svoga); nedosta­tak običaja i tradicije dovodi do određene nesigurnosti, a neposto­janje čvrstog sustava vrijednosti na kraju dovodi do tzv. »trans­cendentalne beskućnosti«[9]. Mnogima je teret slobode pretežak, pa ne uspijevaju odgovoriti gradskom izazovu da sami uvijek i u potpunosti moraju oblikovati svoj život. Posljedica je »sve veći broj psihičkih i psihosomatskih bolesnika, zatim ovisnika o dro­gama, alkoholu ili lijekovima, te mladih i starih ljudi koje pritišću samoubilačke misli«[10].

3. Pluralizacija. Pluralnost je općenito uzeto jedna od bit­nih oznaka postmoderne uopće. U području duhovnoga ona se manifestira time što velike religije gube na važnosti, dok se, s druge strane, pojavljuje čitavo mnoštvo različitih duhovnih pok­reta. U današnjem velegradu u proturječju i uzajamnom takmi­čenju stoje mnogi življeni i isprobani orijentiri smisla i životni modeli.[11] Nema više povlaštene religije, niti vrhovne istine koja bi vrijedila baš za sve. Sve izlazi na »tržište« i mora se izboriti za svoje mjesto. No, gubitak velikih vrijednosnih i duhovnih sis­tema lako dovodi do određene izgubljenosti, dezorijentiranosti i krize identiteta.

Zbog ove pluralnosti i vjera u gradu stoji pred stalnim izazo­vima i otvorenim pitanjima te mora biti »reflektirana odgovorna vjera. Onaj tko vjeruje, zna zašto vjeruje, i također je svjestan što vjeruje.«[12]

Pluralnost religija, osim toga, poziva na susret i dijalog, na ekumenu, i to ne samo između kršćanskih crkava i zajednica, već ponekad čak i na širu »ekumenu« i dijalog s drugim religija­ma, osobito s onima koje se pozivaju na Abrahama kao praoca vjere.[13]

Ovdje smo uvodno skicirali samo neke probleme i pitanja koji pritišću ljude u suvremenom gradu, a koje je nužno imati na umu pri svakom promišljanju pastoralnog modela koji bi bio prikladan za današnju situaciju u gradu. No, osim ove kulturno-duhovne tu je još svakako i »materijalna« strana suvremenog života, gdje ljudi često žive u oskudici i bijedi, gdje su zbog bo­lesti, siromaštva, slabih gena, druge boje kože, nesnalažljivosti, slabosti itd. mnogi potisnuti na rub društva. I na ova pitanja i izazove kršćani danas moraju odgovoriti. I to na više razina. Po­najprije autentično propovijedajući Radosnu vijest i Kraljevstvo Božje, a potom i konkretnom pomoći ljudima u nevolji te struk­turalnom dijakonijom, gdje bi se na razini struktura kršćani zauzimali za bolje i pravednije uvjete življenja za sve.

Iz svega ovoga očito je kako je zahtjevna zadaća koja se danas postavlja pred kršćane, osobito pred one koji aktivno sud­jeluju u pastoralnom radu. I cjelokupan govor o traženju novih pastoralnih modela potaknut je novim činjenicama, izmijenje­nim načinom života i cjelokupnom situacijom u kojoj se nalazi današnji čovjek u gradu.

Promišljanja, modeli kao i konkretni prijedlozi, koje dono­simo u ovoj knjizi, vjerujemo da će biti od osobite koristi pasto­ralnim djelatnicima u suvremenim gradovima, te da će ih osim ovoga što je ovdje direktno izrečeno, ujedno i potaknuti na vla­stito razmišljanje i traženje optimalnih, aktualnih ideja kako što bolje provoditi zadaću evangelizacije suvremenih gradova u konkretnim situacijama. Uvjereni smo da će ovi sadržaji - bilo da su naše vlastite misli i iskustva, bilo ono što smo preuzeli od drugih pastoralnih teologa također iz drugih naroda - obogatiti hrvatsku pastoralno-teološku literaturu i značajno potaknuti prementalizaciju pastorala u Hrvatskoj i »citypastoral« u hrvat­skim gradovima, u sveukupnoj hrvatskoj pastoralnoj djelatnosti i crkvenoj praksi.

________

  1. Kirche in der Stadt, u: Wilhelm Grab/Brigit Weyel (Hrsg.), Handbuch prak­tische Theologie, Giitersloher Verlagshaus, Miinchen 2007., str. 347s.
  2. Werner Simon, Kirche in der Stadt, Berlin 1990, str. 51. U ovom kontekstu možda je zgodno spomenuti kako poznati austrijski pas­toralni teolog P. M. Zulehner donosi podatak jednog istraživanja prema koje­mu u dobnoj skupini od 20 do 29 godina samo 2% ispitanih su uvjereni kršćani. (P. M. Zulehner, Den Menschen heute in Wien Evangelium bringen, u: Groflstadtsymposion den Menschen heute Evangelium bringen, Vikariat Wien-Stadt, Wien 2001. str. 93.)
  3. U ovoj knjizi služili smo se također idejama nekih od najistaknutijih pasto ralnih teologa današnjice.­
  4. Utjecaj globalnih tokova čak i na sela nije prijeporan, a lako ga se može predočiti kad imamo na umu svu širinu pojma globalizacije, kako ga prim­jerice tumači ugledni njemački sociolog F. X. Kaufmann, navodeći da pod globalizacijom misli na »zajedničko djelovanje triju smjerova razvoja koji su međusobno različiti: sve gušće i brže povezivanje svijeta na području prome­ta i telekomunikacija, nastajanje i rast moći transnacionalnih činitelja, čiji postupci i sustavi pravila nadilaze nacionalno-državna pravna uređenja, te gubitak značenja nacionalnih granica, koje jedva da još pružaju zaštitu pro­tiv stranih utjecaja«. Franz Xaver Kaufmann, Kako da preživi kršćanstvo?, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2003. str. 95. Očito je kako sve ovo danas ite­kako dotiče i seosko stanovništvo.
  5. Slično je u cijelom svijetu. Tako je primjerice u Njemačkoj oko 1815. svega 1/8 (jedna osmina) stanovništva živjela u gradovima, da bi 1910. već gotovo polovica stanovnika živjelo u gradovima. Berlin je oko 1820. brojio oko 200.000 stanovnika, a već 1918. oko 4.000.000. (Usp. Werner Simon, Kir­che in der Stadt, Berlin 1990. str. 20.) Kod nas je urbanizacija krenula malo kasnije (kao i industrijski razvoj), ali smo na koncu došli do istih ili vrlo sličnih parametara.
  6. Popis stanovništva 2001. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb 2002.; Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske, Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb 2005.; S. Klempić, Utjecaj emigracije na strukture stanovništva Splita, Migracijske i etničke teme, 20(2004.), br. 1. str. 79-110.; S. Klempić, Razvoj naselja Splita nakon Drugog svjetkog rata, Hrvatski geografski glasnik, 66(2004.), br. 2, str. 95-120.
  7. Usp. Godfried Danneels, Bemuht euch um das Wohl der Stadt (Jer 29, 7), u: Grossstadtsymposion den Menschen heute Evangelium bringen, Vikariat Wien-Stadt, Wien 2001. str. 31.
  8. Usp. Werner Simon, nav. dj., str. 36.
  9. Gottfried Bitter, nav. dj., str. 101.
  10. Werner Simon, nav. dj., str. 33.
  11. Usp. Isto, str. 34.
  12. Isto.
  13. Usp. Isto.

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Primorski Dolac: Pastirski pohod

************

Šibenik /Šubićevac

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas802
Ovaj mjesecOvaj mjesec51074
UkupnoUkupno7186726

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 45