Vita prima - III. dio (Kanonizacija)

 

Kanonizacija blaženog oca našeg Franje i njegova čudesa

119. Preslavni je otac Franjo u dvadesetoj godini svog obraćenja sretan početak dovršio sretnijim svršetkom, a najsretnije bio je onda kad je nebu predao dušu, gdje je "slavom i čašću okrunjen" zadobio mjesto "među ražarenim kamenjem"; sjedeći ondje uz prijestolje Božanstva, djelotvorno nastoji podupirati prošnje onih koje je ostavio na zemlji. I zaista, što se može uskratiti njemu, iz čijih se utisnutih svetih znakova odrazuje lik onoga koji je jednak Ocu "sjedi o desnu veličanstva u uzvišenosti, odsjev njegove slave i otisak njegove biti, i čisti nas od grijeha"? Zašto ne bi uslišao on koji se "suobličio sa smrću Krista Isusa u zajedništvu njegovih muka" i pokazuje svete rane svojih ruku, nogu i boka?

Već cijeli svijet razveseljuje usrećen novom radošću i svima pruža blagodati istinskoga spasenja. Svjetlošću čudesa obasjava cijeli svijet i poput prave zvijezde rasvjetljuje krug zemaljski. Nekoć je svijet plakao, kad je bio lišen njegove nazočnosti, i prigodom njegova preminuća se činilo kao da je upao u neki ponor tame. No, kada se, kao o podne, pri pomolu novoga svjetla, obasjan sjajnim zrakama, osjeća kao da ga je napustila sva negdašnja tama. Prestalo je, blagoslovljen bio Bog, svako tugovanje za njim, jer se danomice po njemu svuda obilno nama na radost množe u spisima svete kreposti. Stižu od istoka i zapada, od sjevera i juga oni kojima je pomogao njegov zagovor, i to potvrđuje istinitim svjedočanstvom. Sigurno da izvanredni ljubitelj nebeskih stvari nije na svijetu zato zadržao nikakva vlasništva, dok je živio u tijelu, da bi mogao potpunije i radosnije posjedovati najveće dobro. Zato se lišio svega, jer nije htio samo djelomično biti siromašan. vrijeme je zamijenio s vječnošću. Svagdje pritječe u pomoć svima, svuda je svima pri ruci. Ljubitelj istinitoga jedinstva nije poznavao štetna strančarstva.

120. Dok je živio među grešnicima, obilazio je cijelim svijetom i propovijedao, a sada s anđelima kraljuje u nebu te kao vjesnik najvećega Kralja mislima lakše prelijeće i svim narodima iskazuje divna dobročinstva. Zato ga svi narodi časte, štuju, slave i zajednički hvale. Zaista su svi dionici zajedničkoga dobra. Tko bi bio kadar izbrojiti i tko bi mogao kazati kolika i kakva se po njemu čudesa Gospodin svuda udostojao izvesti? - Kolika naime Franjo čini čudesa samo u Francuskoj, gdje francuski kralj i kraljica58 dolaze sa svim velikašima da poljube i da se poklone jastuku kojim se sveti Franjo služio u vrijeme bolesti! Ondje također i učenjaci svjetskoga glasa i najobrazovaniji ljudi, kakvih najveći broj na cijelome svijetu obično daje Pariz, ponizno i veoma pobožno časte Franju, čovjeka neuka i prijatelja prave prostodušnosti i svekolike čestitosti. - On je doista bio Franjo (Franciscus) jer je više nego itko posjedovao slobodno srce.59 Znaju svi koji su upoznali njegovu velikodušnost, kako je bio slobodan, plemenit u svemu, kako siguran i neustrašiv u svemu, koliko je snagom, kolikim zanosom srca sve svjetovno pogazio. A što da reknem o ostalim krajevima svijeta gdje se njegovim pojasom odgone bolesti, bježe boli i na samo zazivanje njegova imena vrlo mnogi obojega spola oslobađaju se od svojih nevolja?

121. Kod njegova se groba neprestano događaju nova čudesa i kako su se umnožili zagovori, ondje se primaju divna dobročinstva za dušu i tijelo. Slijepima se vraća vid, gluhima se obnavlja sluh, hromi ponovno hodi, nijemi progovara, onaj s ulozima poskakuje, gubavi se čisti, napuhnuti se splašnjava i zadobivaju zdravlje svi oni koji trpe od različitih i neobičnih tegoba. Mrtvo tijelo ozdravljuje živa tjelesa kao što je živ u život vraćao mrtve duše.

Za sve ovo je dočuo i saznao rimski Prvosvećenik, najveći od sviju svećenika, vođa kršćana, gospodar svijeta, pastir Crkve, pomazanik Gospodnji, zamjenik Kristov.60 Raduje se i kliče, oduševljen je i veseo, dok gleda kako se u njegovu vremenu novim otajstvima, ali starim čudesima, obnavlja Crkva Božja. A sve se to događa po njegovu sinu kojega je u svom svetom srcu nosio, u krilu grijao, riječju odojio i hranom spasenja othranio. Slušaju to i ostali čuvari Crkve, pastiri stada, braniči vjere, Zaručnikovi prijatelji, njegovi pobočnici, stožeri svijeta, časni kardinali. Čestitaju Crkvi, raduju se s papom, slave Spasitelja, koji najdubljom i neizrecivom mudrošću, najvećom i neshvatljivom milošću, najuzvišenijom i neprocjenjivom dobrotom što je ludo i prezreno u svijetu odabire da tako k sebi privuče jake. Sluša to i odobrava cijeli svijet i svekolike vlasti. Otac katoličke vjere je pun preobilne radosti i posve obuzet svetom utjehom.

122. No, najednom se stvari promijeniše, jer se, međutim, nova zadjevica pojavila na svijetu. Odmah se nakon toga poremetila blagodat mira i rasplamtjela se buktinja zavisti. Crkvu su počeli razdirati domaći i unutrašnji ratovi. Rimljani, buntovna i divlja ljudska rasa, po običaju su bjesnjeli na svoje susjede i drsko su posegnuli rukom za svetinjom. Odlični papa Grgur je nastojao obuzdati probuđenu zloću, zaustaviti bijes, ublažiti jarost i poput najtvrđe kule je branio Kristovu Crkvu. Pojaviše se mnoge opasnosti, ovećaše se mnogi razdori, a u ostalim krajevima svijeta se uzdigla grešnička šija. Što dakle? Vrlo je vješto predviđao buduće stvari, a sadašnje je vagao; buntovnicima je ostavio Rim61 da cijeli svijet od pobuna oslobodi i obrani. Zato se povukao u grad Rieti.62 Ondje je bio primljen s doličnim počastima. Odande je otišao u Spoleto, gdje su ga svi dočekali s najvećim počastima. Ondje je boravio nekoliko dana, a kad je upoznao prilike Crkve, u pratnji časnih kardinala dobrostivo se vratio Kristovim službenicima koje su za svijet umrle i pokopane.63 Njega i sve ostale ganuo je do suza njihov svet život, najveće siromaštvo i divna sloga. Sve ih je to poticalo na preziranje svijeta i oduševljavalo za bezbračni život. O ljubazna poniznosti, hranitejice sviju milosti! Knez cijeloga svijeta, nasljednik apostolskog prvaka posjećuje siromašne žene, dolazi k prezrenima i poniznim zatvorenicama. Premda je ova poniznost zavrijedila da bude pravedno ocijenjena, ipak je za mnoge predstavljala neobičan slučaj, prošlim vjekovima nepoznat!

123. Žuri, žuri se u Asiz.64 Ondje mu se u pohrani nalazi slavni polog. Želi da su u njemu stiša i slegne svekoliko trpljenje i bol koja je upravo provalila. Njegov dolazak je uzbudio cijeli onaj kraj. Grad se ispunio klicanjem. Mnoštvo naroda je slavilo veliku radost i svijetli dan je zasjao novim svjetlilima. Svi mu ljudi iziđoše u susret i svi sudjelovahu u svečanu dočeku. U susret mu izlazi i draga družba siromašne braće. Svi pjevaju hvalospjeve pomazaniku Gospodnjem. Kad je Kristov namjesnik stigao u mjesto, najprije je s poštovanjem i radosno pozdravio grob svetog Franje. Ponavljao je uzdahe, udarao se u prsa, ronio suze i s dubokim je poštovanjem naklonio glavu.

Međutim se povela svečana rasprava o svečevoj kanonizaciji i u tu svrhu je češće sazivana sjednica uzoritih kardinala. Sa svih su strana dolazili mnogi, koji su po zagovoru Božjega sveca bili oslobođeni od svojih patnja. Sa svih se strana prikupilo veliko mnoštvo čudesa. Čudesa su bila odobravana, provjeravana, saslušavana i prihvaćena. - Budući da je, međutim, to zahtijevala potreba službe i jer se pojavila nova teškoća, papa je otišao u Perugiu65 da se po izvanrednoj i posebnoj naklonosti radi najzamašnijega posla ponovno vrati u Asiz. Napokon se u Perugii opet sastao i održao sveti sabor časnih kardinala poradi ovoga slučaja u dvoru gospodina pape. Svi su se složili i svi su to izjavili. Pročitali su spise o čudesima. Blaženog su oca svi silno štovali i s najvećim pohvalama uzvisivali njegov život i djelovanje.

124. Govorili su: "Izvanredno svet život najsvetijega, što smo ga svojim očima gledali i rukama doticali, ne treba potvrde i čudesa, jer to dokazuje očevidna istina." Svi su bili odušvljeni, radovali se, plakali, ali je u tim suzama bio obilan blagoslov. I već su odredili sretni dan, koji će sav svijet ispuniti spasonosnom radošću. I došao je taj svečani dan, značajan za sva vremena. Ispunio je zanosnim klicanjem ne samo zemlju nego i nebeska naselja. Pozvani su bili biskupi, dođoše opati, bijahu nazočni crkveni dostojanstvenici iz najudaljenijih krajeva. Tu bijaše i kralj66 sabralo se mnoštvo uglednih prvaka. Svi su pratili gospodara cijeloga svijeta i s njim su svečano ušli u grad Asiz. Dođoše do mjesta koje je bilo predviđeno za svečani zbor67 i cijelo se mnoštvo s gospodinom papom, s uzoritim kardinalima i biskupima, koji su nakićeni divnim ogrlicama i obučeni u blistavu nika i klerika, blagoslovljeni i sveti zbor redovnika, pod svetim koprenama stidljivih djevica. Tu se našlo veliko mnoštvo nebrojena naroda obojega spola. Ljudi su pristizali sa svih strana i svaka se dob sa svetim željama uklapala u toliko mnoštvo. "Neznatni je ondje bio zajedno s velikim, rob je stajao slobodan uz svoga gospodara."

125. Tu je vrhovni svećenik, zaručnik Kristove Crkve, okružen tolikom svitom sinova. Na glavi mu je "kruna slave ukrašena pečatom posvete." Tu stoji s biskupskom mitrom na glavi, obučen u svetu odjeću, koju resi "drago kamenje, urezano kao pečatnjaci u zlatnu okovu, djelo draguljara njezin je ures", zaogrnut plaštem sve privlači da ga gledaju. Okružen je kardinalima i biskupima, koji su nakićeni divnim ogrlicama i obučeni u blistavu bjelinu. Izgled im je zbog divne odjeće nadzemaljski i na neki način već predstavljaju radost u nebu proslavljenih. Sav narod očekuje glas radosti, glas veselja, glas nov, glas pun svake ugodnosti, glas hvale, glas vječnog blagoslova. Papa Grgur je najprije izrekao propovijed. Izrekao ju je glasom medotočivim, glasom zvonkim objavio je poruku Božju. Svetoga je oca Franju veličao zanosnim govorom, spominjao je i objavljivao njegovu čistoću. Započeo je ovako: "Kao zvijezda Danica među oblacima i kao mjesec pun; kao sunce koje obasjava hram Svevišnjega tako je zasjao ovaj u Božjem hramu."68 I dovršena je "sigurna riječ koja zaslužuje puno priznanje", zatim je jedan od podđakona gospodina pape imenom Oktavijan povišenim glasom pred svima pročitao prikaz svečevih čudesa. Gospodin Rajnerije, kardinal-đakon, čovjek oštrouman, glasovit s pobožna i čestita života, obliven suzama izrekao je svete riječi. Pastir je Crkve zanosno klicao, iz dubine srca izlazili mu dugi uzdasi. Pobožno je jecao i prolio potočiće suza. I ostali su crkveni dostojanstvenici proplakali i mnoštvom suza orosili svetu odjeću. Plakao je napokon i sav narod. Od napeta i željna očekivanja već je bio i jako umoran.

126. Napokon je sretni papa visokim glasom progovorio i, raširivši ruke prema nebu, rekao: "Na hvalu i slavu svemogućega Boga Oca i Sina i Duha Svetoga, i slavne Djevice Marije, i blaženih apostola Petra i Pavla, i na čast slavne Rimske Crkve, pošto smo se posavjetovali sa svojom braćom i drugim prelatima, naređujemo da se preblaženi otac Franjo, kojega je Gospodin već proslavio u nebesima, a mi mu iskazujemo čast na zemlji, unese u popis svetaca i da se njegov blagdan slavi na dan njegova preminuća."69

Nakon ovih riječi započeše časni kardinali s gospodinom papom pjevati gromkim glasom "Tebe Boga hvalimo". Orio se glas mnogobrojna naroda koji je hvalio Gospodina. Zemlja je odzvanjala od bezbrojnih glasova. Zrak je bio pun zanosna klicanja, a zemlju su natapale suze. Pjevali su nove pjesme, Božji službenici su zanosno pjevali hvalospjeve. Odjekivali su zvukovi milozvučnih glazbala, a skladnim glasovima su pjevane duhovne pjesme. Mirisao je vrlo ugodan miris kada, a još ugodniji napjevi su ondje odzvanjali i u svima budili svete osjećaje.

Veličanstven je bio onaj dan. Bio je ukrašen blistavim sunčevim zrakama. Evo i zelenih maslinovih grana i svježa lišća ostaloga drveća. Evo svečanih odora, a blagoslov mira ispunja srca sviju sakupljenih. Napokon s uzvišena prijestolja silazi sretni papa Grgur i po stepenicama ulazi u svetište da prikaže svete želje i žrtvu. Sretnim usnama ljubi grob koji čuva sveto i Bogu posvećeno tijelo. Upravlja i umnaža molitve, slavi sveta otajstva. Oko njega se nalazi krug braće koja iskazuju hvalu, poklonstvo i slavu svemogućem Bogu, što je izveo velike stvari na cijeloj zemlji. Savkoliki narod pridodaje hvale Bogu i na čast uzvišenoga Trojstva svetom se Franji prinose darovi svete zahvalnosti. Amen.

Sve se ovo dogodilo u gradu Asizu 16. srpnja druge godine velikosvećeničke službe pape Grgura Devetoga.70

_____________

58. To su bili: Ljudevit IX Sveti (1226-1270), kanoniziran 1297. On je rođen 1214. Umjesto njega je vladala njegova majka Blanka kao "kraljica Francuske". Ona je bila žena Ljudevita VIII, a kći Alfonza VIII, kralja kastilskoga. Konačno se Ljudevit IX oženio Margaretom, kćerkom Rajmunda Berengarija V. 59. Svečevo ime iz milja Franjo (tal. Francesco) što mu ga je nadjenuo njegov otac, sasvim je potisnulo njegovo krsno ime Ivan. Toma Č. nastoji etimološki pokazati kako i to ime ima veliko simboličko značenje. On ga izvodi iz germanske riječi "frank" što znači: slobodan, tj. rođen od slobodnih roditelja pa prema nikom nema nikakvih obveza kao što ih imaju oni neslobodni. 60. Bio je to papa Grgur IX. 61. Kad je u Rimu buknula nova buna, Grgur IX je napustio Rim 20. ili 21. travnja 1227. 62. U grad Rieti je rimska Kurija prispjela prije 25. travnja i ondje je imala svoje sjedište do 10. svibnja. 63. Papa Grgur IX je posjetio samostan "siromašnih gospođa" ili "inkluza (zatvorenica) sv. Pavla" nedaleko od Spoleta. 27. kolovoza 1234. je papa osobno posvetio novu crkvu toga samostana. 64. Na temelju papinskih isprava je utvrđeno da je papa boravio u Asizu od 26. svibnja do 10. lipnja 1228.

65. U Perugi je papa proboravio od 13. lipnja do 13. srpnja 1228.

66. Bio je to Ivan, kralj jeruzalemski, koji je okrunjen 3. listopada 1210. Početkom g. 1225. je stupio u papinu službu te mu je Honorije III tada dao "za uzdržavanje života crkveni posjed od Viterba do brda Flascone". G. 1229. je Ivan okrunjen za cara "regenta" carigradskoga. 23. ožujka 1237. je umro, a kratko je vrijeme pred smrt stupio u Franjevački red. Tijelo mu je kasnije preneseno u Asiz i sahranjeno u crkvi sv. Franje.

67. Bilo je to kod male crkve sv. Jurja, koja se onda nalazila izvan zidina grada Asiza.

68. Crk 50, 6-7

69. Bula kojom je kanoniziran sv. Franjo "Mira circa nos" potpisana je 19. srpnja 1228. Njome je papa odredio da se 4. listopada "u cijeloj Crkvi pobožno i svečano slavi (svečev) spomendan".

70. Taj dan je bila nedjelja IX poslije Duhova. - Iz vrlo živahna načina pripovijedanja zaključujemo da je i sam pisac, tj. Toma Č., bio dionikom te velike svečanosti.

 

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Živogošće: XXXIII. Obiteljski susret

************

Antićevo 2020.

************

Seminar za zborovođe Zlatne harfe

************

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana

************

kola emocija"

************

Obavijest o 49. vijećanju redovničkih odgojitelja

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1252
Ovaj mjesecOvaj mjesec46067
UkupnoUkupno7512900

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 118