To je vrlo osobno i nema redovitog pravila kako Bog nekoga poziva. Bog poštuje našu osobnost i ponaša se prema nama kao prema osobama. On poštuje našu slobodu i želi da koristimo svoj razum i srce u pokušaju da otkrijemo svoj poziv.

U povijesti Crkve pronalazimo kako su duhovni pisci i teolozi napisali kako ima određenih znakova koja Bog koristi da bi nam pokazao naš poziv. Ako osoba ima te znakove u određenom stupnju, velika je šansa da će se osoba odazvati na Božji poziv. Međutim, nikad nije apsolutno sigurno. Postoji nekoliko znakova koja mogu pomoći u razlučivanju i prosudbi je li netko pozvan ili ne.

Prvo, privlačnost redovničkog života

Ima onih koji će reći 'Želim biti svećenik/redovnik ne zbog toga jer želim nego jer ja mislim da Bog to želi od mene. Ako se ne odazovem, Bog će me kazniti ili ću biti nesretan  cijeli svoj život.' Bog ne djeluje na takav način.

Bog nam je dao slobodu u odlučivanju i izboru. Ako je nekome redovnički život privlačan, to je dobar znak, ali su uz to važni i drugi znakovi.

Drugo, pozitivni motiv

Crkva traži pozitivne duhovne razloge, na primjer: 'Želim živjeti redovnički život jer:

• ·      želim služiti Bogu na izvanredan način,
• ·      želim produbiti svoju ljubav i znanje o Bogu,
• ·      želim proširiti kraljevstvo Božje,
• ·      želim živjeti evanđeoski život što savršenije.

Bilo koji od ovih duhovnih razloga prikladni su motivi.

Nekoliko neprimjerenih motiva:

• ·  Redovnički život ima određenu sigurnost: smještaj, hrana, životno osiguranje, mnogo materijalnih stvari, mnogo onoga za što se ljudi u svijetu bore. Ako netko misli da sve to ne može postići u svijetu i stoga se odluči za redovnički život, velika je vjerojatnost da ta osoba nije pozvana od Boga. Dakle, materijalna sgurnost nije prikladan motiv za stupanje u redovnički život.
• ·  Drugi neprimjereni motiv jest osamljenost. Dolazak među redovnike neće riješiti problem osamljenosti.
• ·  Neprikladan motiv je i kada netko ima problema i poteškoća ili se boji da ne može ostvariti bračni život pa se odluči na redovnički život – to nije dobar motiv.

Sigurno je, naime, da većina nema apsolutno samo pozitivne duhovne razloga i motive. I ovi neprimjereni motivi mogu 'živjeti' negdje u pozadini. Uvijek postoji neka mješavina između svih ovih motiva. Stoga je važno imati duhovnog voditelja kroz cijeli taj put razlučivanja i promišljanja.

Treće, prikladnost za redovnički život

Mnogi pokušaju ostvariti poziv o kojem razmišljaju. Međutim, nakon određenog vremena neke osobe primjete da to nije za njih. Isto tako, postoje oni koji bi bili prikladni za redovnički život, ali njih taj redovnički život ne privlači. Oni nemaju želje za takvim pozivom, ali bi bili prikladni za redovničke osobe.